BILJKE ZA KAMENJARE

Rožac (Cerastium)vrijeme cvatnje: svibanj visina: 20 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, suho do umjereno vlažno

Ivica (Ajuga)vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj visina: 15 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, umjereno vlažno tlo.

Runolist (Leontopodium palibinianum)vrijeme cvatnje: kolovoz, rujan visina: 20 cmpoložaj i tlo: sunčano, suho do umjereno vlažno

Lavanda (Lavandula angustifolia)vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz visina: 40 cmpoložaj i tlo: sunčano, suho do umjereno vlažno

Tritoma (Kniphofia uvaria)vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz visina: 90 cmpoložaj i tlo: sunčano, suho do umjereno vlažno

Mačić (Sisyrinchium angustifolium) vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj visina: 15 cmpoložaj i tlo: sunčano, umjereno vlažno

Pljuskavica (Hypericum calycinum)vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoz visina: 40 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, umjereno vlažno

Puzava sadarka (Gypsophila repans)vrijeme cvatnje: svibanj, lipanj,visina: 10 cmpoložaj i tlo: sunčano, suho do umjereno vlažno

Hosta (Hosta)vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, visina: 40 cmpoložaj i tlo: polusjena, umjereno vlažno do vlažno

Ciklama (Cyclamen coum)vrijeme cvatnje: kolovoz, visina: 5 cmpoložaj i tlo: polusjena, umjereno vlažno

Zlatna paprat (Ceterach)visina: 10 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, umjereno vlažno

Šaš (Carex oshimensis)vrijeme cvatnje: svibanj, visina: 20 cmpoložaj i tlo: polusjena, umjereno vlažno do vlažno

Astilba (Astilbe chinensis pumila)vrijeme cvatnje: srpanj,visina: 25-50 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, umjereno vlažno

Jastučac (Aubrieta)vrijeme cvatnje: travanj, svibanj,visina: 10 cmpoložaj i tlo: sunčano, umjereno vlažno

Zvončić (Campanula poscharskyana)vrijeme cvatnje: lipanj i srpanj (ako se nakon cvatnje skrati, cvatnja se ponavlja) visina: 20 cmpoložaj i tlo: polusjena do sunčano, umjereno vlažno

KAMENJARI

Kamen je prirodni materijal bez uporabe kojeg, danas ne bi mogli graditi. Na isti je način kamen postao nezaobilazni materijal pri uređenju okućnica. Možemo ga koristiti na različite načine, ali uz to moramo poštivati nekoliko važnih pravila, kako ne bi bacili svoj trud i novac uzalud. Kamenje koje primjenjujemo u vrtu, mora biti oblikom i bojom slično okolnom kamenju koje se nalazi u prirodi ili je već ugrađeno u ograde, suhozidine ili stube, a sve zajedno moramo uzeti iz neposredne okolice vrta. Kamen koji nam se dopao na nekom od putovanja možda je prekrasan, ali nikako ne pripada podneblju na kojem je sagrađena naša kuća. Velike razlike u visinama i strme terene na zamenom području možemo popuniti izgradnjom i uređenjem lijepe kamenjare, nekog zida od neobrađenog ili obrađenog kamena u obliku suhog zida (bez uporabe vezivnog materijala poput cementnog morta), a možemo ga upotrijebiti i kao pojedinačni element usklađen s općim rješenjem oblikovanja okoliša. Kamenjar ćemo izgraditi samo u krševitom području, to jest u brdovitom i planinskom kraju. On dolazi uz suhozidine ili se naslanja na kakvu stijenu, kamenu ogradu ili bilo kakav kameni objekt. Kamenjar ne smije biti smješten na sredini livade ili travnjaka, a vidik iza kamenjara mora biti zatvoren. U gradskim vrtovima kamenjar je još zahtjevniji, jer samo u posebnim i rijetkim slučajevima ne djeluje kao uljez, kao nešto strano. Isto tako vrlo neuvjerljivo djeluje kamenjar u ravničarskom kraju i usred ravne livade gdje liči nekakvom humku, bez ideje i bilo kakvog smisla. U želji da se u vrt unese sve ono što nam se sviđa, što smo vidjeli u časopisu izvađeno iz konteksta ili u nekom drugom prekrasno uređenom vrtu, činimo zločin prema svom vlastitom okolišu, a i prema sebi. Kad-tad čovjek shvati da je pogriješio ali onda više ne zna što mu je činiti. Da bi se napravio dobar kamenjar potrebno je znanje o njegovoj konstrukciji. Krivo se misli da je dovoljno nasuti humak zemlje i u njega poslagati kamenje, posaditi bilje i kamenjar je gotov. Najprije je potrebno označiti površinu na kojoj će se smjestiti kamenjar. Nakon toga iskopati postojeći teren ispod te oznake u dubini od cca 40 cm, što ovisi o kvaliteti tla. U iskopani bazen treba nasuti tucanik ili krupni šljunak, koji će služiti kao drenaža. Na tucanik treba položiti foliju geotekstila, pa sloj krupnog pijeska. Tek onda pristupamo polaganju većih komada kamena, koji ne smiju stršati iznad terena, već moraju na njemu ležati. Stoga kamen polažemo, a ne usađujemo ga, on mora ležati stabilno na svom najširem dijelu.
Kada smo postavili najveće kamenje, možemo pristupiti djelomičnom zatrpavanju plodnom zemljom, nikako zemljom od raznih dubokih iskopa, jer je takvo tlo mrtvo i neplodno. Kada smo nasipali taj dio, moramo nasip zaliti vodom kako bi se slegnuo. Nakon nekoliko dana možemo nastaviti s polaganjem manjih kamena, ali taj je pojam relativan, jer u kamenjar se ugrađuje veliko kamenje. Slijedi isti postupak zasipavanja zemljom, pa zalijevanja i tako dok ne dobijemo željeni oblik, u kojem ne smije biti simetrije i ničim se ne smije naslutiti umiješanost ljudske ruke. Ponekad iz kamenjara može izvirati voda ili pak u samoj kamenjari se može postaviti kakva posuda s vodom za napajanje ptičica. Dopunjavanje zemljom se vrši u više navrata sve dok se ona ne slegne do prirodne zbijenosti i prestane kliziti. Tek se onda može pristupiti sadnji. Uz kamenje koje mora izgledati kao da je tu slučajno, dolazi i poneka prikladno odabrana biljka koja organski veže kamen s biljem kamenjare i biljem iz okolnog terena vrta. I moramo naglasiti osnovno i najvažnije oblikovno pravilo: ne radite male kamenjare koje izgledaju kao hrpice neukusa i neznanja. Kamenjar mora biti veliki, prostrani i dominantan dio vašeg vrta ali samo u područjima u kojima mu je mjesto. Sve ostalo je igrarija i upropašteni prostor. Konzultirajte stručnjake.

Druga je upotreba kamena kao pojedinačnog komada. Njega možemo uklopiti uz stazu, na mjestima gdje se događa neki prijelaz ili križanje staza. Kada ne želimo stvoriti preveliki kontrast između popločenih površina i travnjaka ili cvjetnjaka, koristimo se kamenom ali, naglašavam, uvijek velikim komadima. Pri njegovom postavljanju moramo voditi računa da se kamen polaže u iskopani dio terena, mora leći na širokoj strani, a nakon toga mora biti zasut zemljom na način da izgleda kao da raste iz nje. Ne smijemo pretjerivati u količini tih pojedinačnih kamena, ali možemo ih grupirati po tri zajedno. Veći broj u grupi djeluje neuvjerljivo i jednostavno nema smisla.Kamen se koristi i za izgradnju zidova i ograda. Dobro odabran stil izgradnje zidova je taj koji zid spaja s okolnim terenom, a s kućom i ostalim građevinskim dijelovima estetsku povezanost u obliku i izboru materijala. Suhozidine predstavljaju pravilno složeno kamenje, a imaju posebnu zadaću pa ne služe isključivo u ukrasne svrhe. Njime podupiremo kosine, ograđujemo pojedine dijelove vrta, nastavljamo ograde, a ujedno nam služe za estetsko uređenje vrta biljnim materijalom. Najbolje je primijeniti prirodni lomljeni kamen, a manje prirodno djeluje klesani kamen. Utore, pukotine i zglobove moramo izvesti čisto i zanatski pravilno. Kad je zid sagrađen na vrh moramo ugraditi tako zvanu kapu zida – to su kamene ploče koje će štiti zid od vode i smrzavice. Kapa daje čitavom izgledu dojam čvrstoće i solidnosti, dok se bez nje već nakon kratkog vremena suhozidine počne rastakati i ostavlja dojam zapuštenosti. Za suhozidine upotrebljavamo plosnato sedimentno kamenje, a ležišta ispunjavamo glinom ili ilovačom bez kamenih primjesa. Kamenje postavljamo što vodoravnije. Ležišta u vodoravnom položaju moraju biti povezana u neprekinute linije. Okomite fuge (utore) postavljamo tako da ne budu povezane već da se sasvim slučajno spuštaju na horizontale. Jačina i debljina kamena mora biti usklađena s visinom zida. Osobito kod niskih zidina ne smijemo upotrijebiti suviše glomazno kamenje i obrnuto, kod visokih zidina tražiti ćemo veliko kamenje, koje djeluje statički solidnije. Ako želimo da suhozidine igraju ulogu mjesta za sjedenje, njezina kapa mora biti od istog kamena ali obrađenog kao ploča. U tom slučaju visina zidića mora iznositi 45-50 cm. U slučaju kada gradimo suhozidine koje će držati veću količinu zemlje, moramo cijelu njezinu konstrukciju prilagođeno nagnuti prema silama pritiska – prema toj uzvisini.

U veće fuge u suhozidini možemo posaditi jastučaste sadnice trajnica, ali i u tom slučaju se ne smije pretjerivati sa sadnjom i njezinom gustoćom. I nakon sadnje zid mora ostati vidljivim, a ne ga sakrivat pod raznim penjačicama i drugim biljkama. Ovdje je zid taj pravi dekorativni element, koji mora djelovati na okoliš svojom čistoćom i elegancijom. Za bilje postoje druga mjesta na kojima će zelenilo doći do izražaja i gdje će obaviti svoju funkciju na najbolji način. Moramo paziti da ne gradimo suhozidine samo radi ukrasa i da na umjetni način stvaramo razlike u visini. One moraju biti prirodni potporanj i djelovati uvjerljivo. Prema razlikama u visini izgrađujemo i oblikujemo njihov izgled. Ako moramo u suhozidine iz nekog opravdanog razloga ugraditi stube, onda i one moraju biti iz istog materijala i na jednak način moraju biti obrađene. One moraju biti u potpunom skladu sa zidom. Kako u suhozidini tako i u stubama kamenje se ne smije nikako miješati ni po obliku ni po dimenzijama, a najmanje po geološkom sastavu. U stube pojedino kamenje slažemo kao slobodni nogostup, pogotovo tamo gdje se neće često prolaziti, pa nam je dovoljno za svladavanje uzvisine postaviti po nekoliko dobro izabranih plosnatih kamena. Na isti način takve se kamene stube mogu primijeniti i u većim kamenjarima. Oko i između takvih kamena imamo dovoljno prostora u kojem možemo zasaditi veliki broj različitih jastučastih trajnica.

Da bi trajnice u kamenjarima dobro uspijevale moramo im staviti na raspolaganje dovoljnu količinu zemlje koja se sastoji od donjeg glinastog sloja i gornjeg sloja humusne plodne zemlje. Prije sadnje trajnica, moramo dobro proučiti svaku vrstu zbog različitih zahtjeva prema tlu, vlazi i svjetlosti. Nekim je trajnicama potrebno kiselo šumsko tlo, druge zahtijevaju dobro dreniranu podlogu, neke vole jako sunce, druge su prilagođene hladovini i sl. U pravilu jastučaste trajnice cvatu u proljeće, ali su i kasnije lijepe i s različitim nijansama zelene boje. Upotreba sitnijeg kamena u oblikovanju tako zvanih suhih potoka nije česta pojava kod nas. Međutim, fascinira svojom jednostavnošću i primjenjivošću. Na područjima gdje nema vode za razbacivanje, možemo oblikovati korito potoka od krupnog i sitnog šljunka, a uz zacrtanu obalu postavimo veće komade kamenja. Bitno je da se iskopano korito najprije pokrije geotekstilom kako ne bi u korito potoka rasla trava i korov. Geotekstil se polaže na tanki sloj pijeska. Ovakav potok može biti dugačak, s uskim i širokim dijelovima, može prolaziti gdje god nam to odgovara, preko njega možemo sagraditi i mostiće, a kad padne obilnija kiša, u njemu će biti na neko vrijeme i prava voda. Ovakav potok neće stvarati problema s vodom, pumpama, filtrima i sl., a za vrijeme odsustva domaćina, neće biti na listi briga. U njegovoj neposrednoj okolici posadimo odgovarajuće raslinje pri tom pazeći da nije robusno i da se ne razrasta previše kako ne bi sprečavalo pogled na trasu potoka.Kamen u vrtu se može koristiti i kao prijelaz prema drugim upotrijebljenim materijalima u vrtu. Kamen može biti i fontana u nekom jezercu, iz kamena može curiti voda nekog slapića i sl. Namjena kamena u vrtu je toliko raznolika, da je mašta jedino ograničenje.

50 KORISNIH SAVJETA ZA UREĐENJE VRTA

50 korisnih savjeta za uređenje vrta

1. U dugačkim, uskim vrtovima, izbjegnite efekat hodnika tako što ćete ih podijeliti u nekoliko manjih cjelina razdvojenih strehama ili bambusovim paravanima. Svaki dio možete drugačije osmisliti biljkama različitih boja i oblika i tako mu dati posebnu atmosferu, ili raznovrsne funkcije. Na primjer, u jedan dio postavite stol i stolice, u drugi ligeštul. Drugo rješenje je postavljanje puteljaka, dijagonalno preko vrta, koji će voditi pogled sa jednog na drugi kraj i tako stvoriti osjećaj širine.
2. Uložite u vanjski grijač. Peći najbolje izgledaju u rustičnim i seoskim vrtovima, ali postoje i moderniji modeli koji se mogu uklopiti u druge stilove. Odaberite malu peć koju možete smjestiti na terasu ili plato.
3. Napravite ušuškani dio za sjedenje, sakriven od susjednih pogleda, pergolom obraslom puzavicama.
4. Proširite vrtne staze na bar metar širine ukoliko imate biljke koje se prelijevaju preko staze. Popločane staze odlično izgledaju, ali razmislite o šljunku ili škriljcu kao idealnim materijalima za izradu vijugavih stazica. Ako je vrt kvadratnog ili pravokutnog oblika, izbjegavajte da puteljak postavite točno po sredini jer će tako izgledati nezanimljivo. Pomaknite ga u stranu, ili neka bude vijugav. Također, posadite neke više biljke kako biste sakrili ostatak vrta od pogleda i tako stvorili mističan osjećaj.
5. Unesite visinu i strukturu u vrt malim drvećem. Krošnje će osigurat prostor za ptice i korisne insekte. Za male prostore odaberite kompaktno drvo, npr. cvjetajuću trešnju. Obavezno se prvo informirajte o visini i širini koju drvo može da dostigne. Ako ipak želite visoko drvo kao zaštitu od susjednih pogleda, a koje istovremeno neće bacati prejaku sjenku na vrt, opredijelite se za srebrnu brezu.
6. Uvijek na kraj staze postavite neku fokusnu točku, na primer skulpturu ili veliku biljku, kako biste privukli pogled i naglasili prostor. Možete na kraj puteljka postaviti jezerce ili stol i stolice za odmor i ručanje.
7. Ne volite kosit travu? Zamijenite je djelomično ili u potpunosti šljunkom, kamenčićima ili usitnjenim školjkama ispod kojih ćete postaviti geotekstil koji suzbija korov. Dodajte neke vrtne skulpture, vrtne fontane, ali nemojte pretjerivati previše ukrasa izgledat će neuredno i prenatrpano.
8. Daske su lijepa podloga, ali zahtijevaju održavanje. Svake sezone ih premažite zaštitnim slojem.
9. Razmislite o postavljanju staze u mediteranskom stilu, koja Uvijek lijepo izgleda.
10. Neka prvi utisak bude veličanstven. Postavite velike tegle ili žardinjere sa drvcima ili grmićima pored ulaznih vrata.
11. Napravite minijaturno jezerce kako biste oživjeli nezanimljiv kut u vrtu. Ovakvo mjesto privući će životinjice, a omogućava i sađenje zanimljivih vodenih biljaka.
12. Leje gube na intenzitetu boje kako prolazi ljeto. Planirajte unaprijed i posadite neke kasno cvjetajuće biljke pored onih uobičajenih, ili posadite u tegli cvijeće koje ćete iznijeti kada vrt počne da posustaje.
13. U dno vrta postavite garnituru za sjedenje ili sjenicu. Odaberite neku prozračnu strukturu prije nego teške, masivne konstrukcije, i to u boji koja se slaže sa okolnim zelenilom.
14. Dodatna mjesta za sjedenje su uvijek dobrodošla, naročito kada imate više gostiju. Klupe sa prostorom za skladištenje ispod poklopca su vrlo korisne, kao i sanduci na koje možete da postavite jastuke.
15. Sprejom obojite drvene elemente u vrtu da biste dobili bojene akcente, ili ih ofarbajte u zeleno dok ih ne prekriju puzavice.
16. Dopustite djeci da odaberu svoje stolice i stolić. Tako će im šareni elementi učiniti boravak na otvorenom mnogo privlačnijim.
17. Učinite običan vrtni plato zanimljivijim tako što ćete postaviti šareni namještaj. Stolnjak u jarkim, veselim bojama unijet će pozitivnu atmosferu, pogotovo ako ga uparite sa šarenim jastučićima za stolice.
18. Zvončići donose sreću, kažu stručnjaci za Feng šui. U svakom slučaju će zamaskirati zvukove automobila i napraviti atmosferu.
19. Ukrasite tegle i leje figuricama cvijeća i insekata na žicama ili štapićima.
20. Privatnost je veoma bitna, naročito ako na vaš vrt imaju pogled susjedi s viših katova. Ipak, visoko drveće će, osim pogleda, zakloniti i sunce, tako da preporučujemo izradu nadstrešnice preko koje ćete pustiti da izrastu ruže penjačice, loza ili klematis.
21.Upotrebite potporne elemente u obliku piramide ispod leja koje su u fazi rasta kako biste dobili bogatiji izgled dok se sasvim ne oforme.
22. Skrenite pažnju sa nezanimljivih zidova postavljanjem žardinjera i tegli s cvijećem. Posadite cvijeće u jarkim bojama, a za sjenovite prolaze odaberite bijele i svjetlo-ružičaste cvjetove.
23. Aromaterapija nije samo za kupaonicu. Mirisni vrt ima opuštajuće djelovanje na organizam. Ružmarin i lavanda su poznati po opuštajućim svojstvima, a mnoštvo je cvjetnica koje će mirisati tokom cijelog ljeta.
24. Održite viseće tegle svježim tako što ćete na dno postaviti stare tacne ili komad pvc vrećice. Ovo će spriječiti vodu da otiče. Zalijevajte ih svakog dana, a ako su na mjestima izloženim suncu i dva puta dnevno.
25. Trave su trenutno u trendu. U vrt unose boju, teksturu i eleganciju kada se povijaju na vjetru.
26. Namamite ptičice i druge životinjice postavljanjem hranilica i posudica sa vodom.
27. Držite velike jastuke za stolice u plastičnim kutijama koje će ih štititi od vlage kada ih ne koristite.
28. Ukoliko nemate vremena za održavanje zahtjevnih biljaka, posadite otporno žbunje koje će unijeti boju u vrt, a neće zahtijevati mnogo njege.
29. Kupite neke igre, npr. balote, ili pištolje na vodu za najmlađe.
30. Upotrebite reflektore da pažnju skrenete na neke fokusne točke u vrtu. Usmjerite ih na drvo od dna stabla, ili iza neke velike upadljive biljke kako biste naglasili njenu siluetu.
31. Stvorite svjetlucajući efekat tako što ćete provući nizove svjetiljki, npr. onih za novogodišnje jelke, kroz krošnje i grmove. Isključujte ih noću zbog svjetlosnog zagađenja koje može biti štetno po živi svijet.
32. Suncobran je neophodan za ljetne dane. Odaberite između platnenih i onih od trske ili bambusa.
33. Odvojite neki kutak u vrtu za najmlađe. Osigurajte im plastični alat i sjemenke otpornih brzorastućih biljaka kao što su suncokret, grah...
34. Upotrebite ogledala da optički uvećate mali vrt. Popularan trik je pravljenje luka od drvenih greda preko kojeg ćete pustiti da rastu ruže penjačice i slične biljke, a na njega postavite ogledalo koje će učiniti da izgleda kao da se vrt nastavlja kroz luk obrastao cvijećem. Podjednako dobro izgleda i oslikani zid.
35. Kada birate tegle, imajte na umu da one od porozne gline isušuju mnogo brže nego plastične. Zato im unutrašnjost obložite plastičnom vrećicom, koju ćete prethodno izbušiti kako bi višak vode mogao da otiče. Metalne tegle se brzo zagrijavaju, tako da u njih sadite biljke koje su otporne na toplinu i isušivanje, npr. juke ili aromatično začinsko bilje.
36. Na dno jezerca postavite specijalnu podvodnu svjetiljku koja će djelovati noću magično i privlačiti vas da boravite u vrtu.
37. Dajte starim stolicama nov izgled tako što ćete ih prefarbati u neku tamniju, jarku boju. Ofarbajte i presvlake specijalnim bojama za tekstil.
38. Vrtna ljuljačka je i dalje neizostavan element za lijena popodneva.
39. Ubacite u vrt opuštajući zvuk vode tako što ćete instalirati malu fontanicu.
40. Nabavite lijepu kanticu za zalijevanje. Tako će vam ovaj posao biti pravi užitak, a biljke će biti zahvalne na redovnom obroku.
41. Napravite teraco. On ne mora biti povezan sa kućom, naročito ako je bašta okrenuta prema sjeveru, a teraco je odmah pored kuće, jer će tada većinu vremena biti u sjeni i nećete u potpunosti iskoristiti sunčane dane. Zato odaberite neko sunčano mjesto za postavljanje ploča, i napravite kamenu stazicu koja do njega vodi.
42. Mala drvena kolica unijet će starinski šarm u svaki vrt. Na njih možete smjestiti tegle sa cvijećem.
43. Dekorativne skulpture životinja unijet će humor i boju u vaš vrt.
44. Zvono, ali ono pravo, dat će ulazu u vrt nostalgičnu notu.
45. Promijenite izgled kućici za alat tako što ćete je prebojati. Možete se opredijeliti za bilo koji dezen ili stil.
46. Prekrijte kućicu puzavicama.
47. Sklonite je od pogleda stabilnim paravanom na koji možete postaviti viseće tegle sa cvijećem ili ga obojite.
48. Oživite dosadne pločice ili blokove. Izvadite nekoliko, premažite malterom ležište, i u vidu mozaika utisnite izlomljene pločice u drugoj boji, školjke ili kamenčiće.
49. Uložite u dobar roštilj. Tokom ljetnih mjeseci ovo će sigurno biti najkorišteniji predmet u vrtu, a postat ćete omiljeni domaćin među svojim prijateljima.
50. Velike tegle sa biljkama koje lako uspjevaju i ne traže mnogo njege, kao što su npr. čuvarkuće, efektne su kada se izlože zasebno u sunčanim dijelovima vrta.

TRAVNJACI

Travnjak je ukras svakog vrta ako je izgrađen i održavan u skladu s temeljnim pravilima i potrebama te usklađen s neposrednim okolišem u kojem se nalazi. Travnjak u vrtu ima nekoliko funkcija, u prvom redu to je njegova estetska vrijednost, u smislu da pruža osjećaj ljepote i prostornosti, a jednako tako služi i kao prostor za igru i slobodno kretanje.


PRIPREMA I PLANIRANJE TERENA

Za lijep travnjak potrebno je pripremiti teren prije sjetve na taj način da se zemljište na kojem će se obaviti sjetva prekopa i dobro usitni da bi se stvorio fini površinski mrvičasti sloj debljine desetak centimetara. Potrebno je očistiti površinu od svih biljaka (korova ili nekog drugog bilja) mehanički - čupanjem korova ili kemijski - primjenom herbicida. Teren za travnjak mora se isplanirati i izmjeriti jer će nam dobivena kvadratura biti temelj za izračunavanje količine sjemena, gnojiva, plodne zemlje, pijeska i vremena potrebnog za izvedbu i održavanje travnjaka. Pri planiranju zemljišta teren ne smije biti potpuno ravan već mora imati pad od najmanje 0,5 % radi nesmetanog otjecanja atmosferskih voda. Sve neravnine uklanjamo nasipavanjem ili rastiranjem zemljišta. Zemljište se prekopava ručno ili kultivatorom, na dubinu od 10 cm za plodna humusna tla, 10-20 cm za teška, zbijena, glinasta tla. Sastav tla može se i popraviti. Tako se u pjeskovita tla dodaje treset, u glinena tla pijesak, a na vrlo tvrda i zbijena tla humusni sloj debljine 5 cm. Usitnjena zemlja se kasnije valja valjcima. Nakon valjanja površinski sloj zemlje se prorahli grabljama i ostavi da se slegne nekoliko dana.


GNOJIDBA TLA




Tjedan dana prije sjetve tlo je potrebno pognojiti mineralnim ili organskim gnojivima. Jedna od najčešćih pogrešaka koja uzrokuje loš izgled travnjaka je običaj da se zemlja gnoji neposredno prije sjetve trave i to stajskim gnojem koji nije dozreo. Naime, takav nedozreli gnoj sadrži vitalne sjemenke korova koje će u vrlo kratkom vremenu zakoroviti vaš travnjak. Da bi izbjegli takvu kontaminaciju zemljišta sjemenom korova nikako ne valja gnojiti zemljište jednogodišnjim, već odležalim višegodišnjim stajnjakom. Zemljište je potrebno prihraniti posebnim gnojivom za travnjake 2-3 puta godišnje sa 10-20 g gnojiva na četvorni metar. Preporučuje se upotreba mineralnog NPK gnojiva u formulacijama 8:16:8 ili 10:10:10.

SJETVA TRAVNJAKA

Najpogodnije vrijeme za sjetvu trave je sredina proljeća, dakle vrijeme prije početka jakih vrućina ili rana jesen, kad su vrućine prošle a još ne prijeti opasnost od naglih zahlađenja i oštrih mrazeva. Kilogram sjemena dovoljan je za zasijavanje od 30-40 četvornih metara travnjaka, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na ravnomjerno raspoređivanje sjemena prilikom sjetve. Da bi to postigli potrebna količina sjemena dijeli se na dva dijela. Prvu polovicu sijemo u smjeru sjever-jug, a drugu u smjeru istok-zapad. Sjeme trave je vrlo lagano, pa za sjetvu odaberite suh i miran dan bez vjetra. Ruku kojom sijete držite nisko pri tlu i razbacujte sjeme što je moguće ravnomjernije, tako će te gubitak sjemena smanjiti na najmanju moguću mjeru. Sjeme nakon sjetve lagano zagrabljajte ili prijeđite šupljim valjkom (da se sjeme bolje priljubi uz tlo i da se osigura potrebna vlaga za nicanje). Nakon 10-20 dana pojaviti će se prve vlati. Jedan od najefikasnijih načina obrane od ptica nakon sjetve je prekriti zasijane površine tamnom prozračnom tkaninom. To možete učiniti tako da oko budućeg travnjaka zabite kratke kolce i na njih razapnete tkaninu tako da ona ne leži izravno na zemlji.


ZALIJEVANJE TRAVNJAKA


Travnjak je najbolje zalijevati u ranim jutarnjim satima ili kasnim poslijepodnevnim satima, kada sunce više nije toliko jako. Mladu travu zalijevajte raspršivačem koji je postavljen u najfiniji položaj, tako da ispušta samo vodenu maglicu. Mlada trava zahtijeva svaki dan oko 4 l vode na četvorni metar, no kad naraste i dobro razvije korijenje, ta će se količina osjetno smanjiti.

KOŠENJE TRAVNJAKA

Izgled i kvaliteta travnjaka izravno ovisi i o redovitoj i pravodobnoj košnji. Najčešće se travnjak kosi kada trava dosegne visinu od oko 10 cm. Iznimka od toga je mlada trava koju kosite prvi put. Nju treba pokositi kada naraste otprilike 5-7 cm. Tada je preporučljivo koristiti strižnu ili ručnu kosu , jer rotacijska može počupati mlade busene trave zbog slabijeg korijena. Obavezno pokosite travu prije nego što padne snijeg, jer će zimi pod snježnim pokrivačem trava početi truliti, pa će vaš travnjak u proljeće izgledati vrlo ružno.

IZBOR SJEMENA


Izbor sjemena, odnosno sjemenske mješavine ovisi o tipu tla, o tome dali je travnjak sunčan ili u sjeni, te o namjeni travnjaka. Kućni vrt objedinjuje više tipova travnjaka po namjeni kao što su: uporabni travnjak, travnjak za igru i ukrasni travnjak. Takvi tipovi travnjaka imaju srednje zahtjeve u pogledu njege. Tipovi uporabnog travnjaka i travnjaka za igru imaju dobru sposobnost opterećivanja i otpornosti na sušu, dok se ukrasni travnjak odlikuje gustom tratinom. U sjemenskim mješavinama nalazi se 3,4-5 vrsta sjemena trava, u kojima je jedna vrsta nosilac bitnih svojstava, a ostale ju prate u manjem volumnom postotku. Travnjaci zasijani smjesom sjemena lakše su prilagodljivi klimi i terenu od onih zasijanih samo jednom vrstom. Mješavine sjemena obično se nalaze u pakiranju od 1 kg i dovoljne su za zasijavanje površine od 40 četvornih metara, a postotak klijavosti im se kreće od 65-70 %.

Za travnjake na sjenovitim terenima najčešće se koristi ova mješavina sjemena:
40 % Festuca rubra rubra (Vlasulja crvena)
30 % Poa trivalis (Obična vlasulja)
20 % Poa memoralis (Šumska vlasulja)
10 % Agrostis tenuis (Rosulja)

Za travnjake na vlažnim terenima:
40 % Festuca rubra commutata (Vlasulja crvena)
40 % Festuca rubra rubra (Vlasulja crvena)
10 % Agrostis tenuis (Rosulja)
10 % Phleum pratense (Mačji repak)

Najčešće mješavine sjemena koje se nalaze u prodaji pripremljene za sjetvu na okućnicama su u ovim omjerima:
50 % Lolium perenne (Engleski ljulj)
25 % Festuca pratensis (Livadna vlasulja)
25 % Festuca rubra (Vlasulja crvena)
50 % Lolium perenne (Engleski ljulj)
40 % Festuca pratensis (Livadna vlasulja)
10 % Festuca rubra (Vlasulja crvena)

Nakon što smo kvalitetnom pripremom tla i sjetvom uspjeli uzgojiti kvalitetan travnjak predstoji nam njegovo redovito održavanje. Mjere održavanja travnjaka obuhvaćaju njegovu košnju, prihranu, prozračivanje, zaštitu od bolesti, štetočina i korova i dr. Prema tome, da bi smo očuvali naš travnjak u dobrom stanju potrebno je puno truda i volje tijekom cjele godine, na što je spreman svatko tko želi imati lijepo uređen vrt i okućnicu.
Da bi tijekom cijele godine uživali u predivnom izgledu našeg vrta, posebnu pažnju trebamo posvetiti planiranju, uzgoju i održavanju travnjaka. Travnjak prvenstveno treba planirati jer povezuje sve elemente vrta, perivoja i krajolika u jednu skladnu cjelinu koja nam služi za odmor i rekreaciju. Pažljivim planiranjem, pripremom i sjetvom travnjaka učinili smo tek polovicu posla koji nam je potreban da bi postigli cilj, a to je gusti zeleni travnjak. Kako bi ostvarili cilj potrebno je uložiti mnogo truda u njegovo održavanje.
Redovite mjere održavanja travnjaka su: košnja, prihrana, prozračivanje, skarifikacija, topdresing, valjanje i zalijevanje. Koju ćemo mjeru i kojim intenzitetom primjenjivati ovisi prvenstveno o stanju našeg travnjaka i o željenim rezultatima. U narednom tekstu upoznati ćemo se sa svakom od navedenih mjera.

KOŠNJA TRAVNJAKA


Košnja travnjaka ovisi o tipu travnjaka, vrsti trave i o godišnjem dobu. Kositi možemo vrlo rijetko (do 2 puta godišnje) ili vrlo često (1-2 puta tjedno) što ovisi o tipu travnjaka.
Tako se travnjaci koji se nalaze na kosinama i polu prirodni travnjaci kose vrlo rijetko,1-2 puta godišnje. Uporabni travnjaci kao javno zelenilo, travnate površine stambenog naselja i kućni vrt kose se 1-2 puta mjesečno. Ukrasni i sportski travnjaci kose se 1-2 puta tjedno.
Učestalost i visina košnje ovisi i o vrsti trave. Podzemni organi kod jednogodišnjih trava sastoje se iz čvora busanja i čupavog korijenja, a kod višegodišnjih trava nalazimo i podzemne stabljike (rizome) koji služe kao organi za vegetativno razmnožavanje. Dakle, trave imaju podzemni čvor busanja ili imaju puzavu stabljiku. Prema tome svi su pupovi ispod ili na razini tla i košnjom ili ispašom odstranjuju se samo listovi i izdanci. Dio biljke koji raste ostaje nepovrijeđen i biljka nakon košnje može ponovo stvarati nove izdanke. Izgled i kvaliteta travnjaka ovisi o redovitoj i pravodobnoj košnji.
Travnjak se najčešće kosi kad trava dosegne visinu od 8-10 cm. Oko dva mjeseca nakon sjetve počinjemo sa prvom košnjom, kada trava naraste 5-8 cm. Pri prvoj košnji noževi moraju biti dobro naoštreni da bi se izbjeglo čupanje vlati mlade trave. Kosimo li prenisko, trava se teže obnavlja, a ljeti strada od suše. Uskolisne trave bolje podnose košnju od trava širokog lista. U početku vegetacije (ožujak ) trava raste sporo, sredinom travnja brže i u lipnju dostiže maksimum. Krajem kolovoza ponovo počinje intenzivnije rasti, da bi sredinom rujna dobila silaznu putanju. Prema tome najveći broj košnji imamo od polovice travnja do sredine lipnja kada trava najintenzivnije raste. U proljeće i rano ljeto kosite jednom na tjedan, a ljeti i u jesen rjeđe. Posljednju košnju obavite što kasnije, početkom studenoga da trava ne ostane previsoka, jer bi pod dugotrajnim pokrivačem mogla istrunuti.
U puno slučajeva postavlja se pitanje da li otkos ukloniti sa travnjaka ili ne? U većem broju slučaja ako se radi o lakšem, pjeskovitim tlu otkos se ostavlja, a ako se radi o težem, glinastom tlu otkos se uklanja. U praksi se najčešće kod primjene rotirajućih kosilica koje se koriste za košnju kućnih vrtova i parkova otkos uklanja, a kod primjene vretenastih kosilica koje se koriste za golf terene i ukrasne travnjake otkos ostavlja.

Prednosti uklanjanja otkosa sa travnjaka su:

- na travnjaku je smanjeno djelovanje glista
- olakšana je sljedeća košnja
- smanjena je mogućnost širenja korova i pojava gljivičnih oboljenja

Prednosti ostavljanja otkosa na travnjacima su:

- pozitivno djelovanje kod visoke aktivnosti tla
- ako količina otkosne mase prelazi 50 g/m 2 višak se uklanja, a manje količine ostavljenog otkosa za suhog i toplog vremena djeluju kao malč koji zadržava vlagu.
- Ako se uz travnatu površinu nalazi ograda, zid ili neki drugi sagrađeni objekt, korisno je na tom dijelu travnjaka napraviti obrub od betona ili položenih cigli, što će nam znatno olakšati košnju na tim dijelovima travnjaka.

PRIHRANA

Kao jednu od najvažnijih mjera održavanja travnjaka koju nikako ne smijemo zapostaviti je i redovita prihrana travnjaka. Naime, čestom košnjom travnjaka smanjena je fotosinteza biljaka kojom se biljka opskrbljuje potrebnim hranjivima, u tom slučaju taj nedostatak u ishrani našeg travnjaka nadoknađujemo prihranom. Prihranjivati možemo organskim i mineralnim gnojivima.

Organska gnojiva kao što su npr. stajski gnoj, kompost, treset stvaraju humusni sloj u tlu, duže se razgrađuju, pa se iz tog razloga i dodaju svake 2-3 godine. Prilikom njihove primjene trebamo voditi računa da takvo gnojivo nije zaraženo vitalnim sjemenkama korova, jer ćemo u protivnom primjenom takvog gnojiva u vrlo kratkom vremenu zakoroviti travnjak. Iz tog razloga ne gnojimo sa 1-god. stajnjakom, već sa odležalim višegodišnjim stajnjakom.

Kod mineralnih gnojiva možemo prihranjivati 2-3 puta godišnje, sa 10-20 g/m2. Tako se npr. prije početka vegetacije, zavisno o stanju usjeva i tla dodaje dušično gnojivo da bi se potakao razvoj zelene mase. Dušik se dodaje da stimulira rast u kritičnom razdoblju, npr. ako je u jesen travnjak sijan u teškim uvjetima (zbijeno tlo, loša kvaliteta tla i sjetve). Prije kraja vegetacije (prije zime) travu treba pripremiti pa se dodaje kalijevo gnojivo čijom primjenom se postiže otpornost trave na hladnoću i mraz. Prije same zime ne dodajemo dušično gnojivo da ne bi potakli pretjerani rast zelene mase.

Prva prihrana se preporučuje od sredine veljače do početka ožujka, a druga od početka druge dekade ožujka pa do defolijacije travnjaka. Na godinu ukupno utrošite 45-90 g/m2 gnojiva. Prihranu vršite za oblačnog vremena, ujutro ili navečer, prije kiše ili zalijevanja, utrošivši 5-10 l/m2 vode. Nikako ne smijemo vršiti prihranu za vrijeme jakih vrućina i po vjetrovitom vremenu.

PROZRAČIVANJE (AERIFIKACIJA)

Prozračivanje travnjaka provodi se strojevima za aerifikaciju tzv. aerifikatorima, i to prije gnojidbe ili navodnjavanja da bi se uravnotežili učinci gaženja. Na većim površinama (sportski tereni, golf igrališta) aerifikacija se provodi sa posebnim valjcima sa šiljcima koji prozračuju tlo na dubini od 2-3 cm. Na manjim površinama kao što je kućni travnjak učinak prozračivanja može se postići primjenom specijalnih cipela sa šiljcima, strojevima za prozračivanje tratine s rotirajućim zupcima ili vilama. Kod sportskih terena česta je pojava lošeg stanja tla, a to se najviše očituje u zbijenosti tla. Biljka u takvim uvjetima ne može normalno razvijati korijenov sustav, ne prima dovoljno hranjiva i posljedica toga je da odbacuje dio listova. U nekim slučajevima ugiba cijela biljka, pa tako dolazi do ogoljavanja terena.
Za regeneraciju takvog terena trebamo obaviti dosijavanje. Teren prethodno treba prozračiti, a često se dodaje i pijesak da se nadoknadi materijal i zatim se obavi dosijavanje terena.
Za popunjavanje ogoljelog terena mogu se koristiti i gotove role trave. Gotovi travnati buseni polože se gusto, jedan do drugoga na dobro izravnatu i pripremljenu podlogu, povaljaju se i dobro zaliju. Za nekoliko dana trava će se primiti i izjednačiti sa ostalim travnjakom.

Strojevi za aerifikaciju:
- Aerifikator sa šupljim šiljcima:
Prilikom primjene ovog aerifikatora šuplji šiljci radom vade čestice tla pa tako ostaju rupice u tlu koje se poslije nadopunjuju. Rupice se nadopunjuju pijeskom, a ravnanje terena vrši se mrežom koja se vuče po tlu.
-Aerifikator sa punim šiljcima:
Koristi se najčešće na pjeskovitim tlima. Šiljci se zabijaju u tlo i tako ga prozračuju, ostavlja manje tragove od aerifikatora sa šupljim šiljcima.
-Dubinski razrahljivač tla:

Prozračivanje terena takvim strojem vrši se tako što njegovi noževi ulaze dublje u tlo i pritom vibriraju. Takvim načinom rada postiže se učinak finog površinskog rahljenja tla.

SKARIFIKACIJA


U početku vegetacije na površini travnjaka ponekad se može pojaviti mekani sloj polu razgrađene trave tzv. ''filc''. On se javlja kad je razgradnja organske tvari veća od njezinog nastanka. Takav sloj štetno djeluje na razvoj i rast travnjaka. Do takve pojave može doći uslijed: kisele reakcije tla, slabe dreniranosti tla, sporog otjecanja površinske vode, predoziranja dušičnim gnojivom, prejakog nadzemnog rasta trave i prevelikog udjela lignina u biljnoj masi. Trave roda Festuca (vlasnjače) češće uvjetuju pojavu takvog sloja na površini tla. Takav sloj je mekan, vlažan i pogodan je za nastanak bolesti i pojavu štetnika. Sa površine tla možemo ga pokupiti grabljama ili mrežom koju povlačimo po tlu i zatim ga ukloniti sa travnjaka. Na površini travnjaka također često uočavamo pojavu velikog broja hrpica na površini tla što su uzrokovane velikom pojavom i radom glista. Takve hrpice nam ometaju rad kosilice, a možemo ih također izravnati mrežom ili grabljama.

TOPDRESING

Ovu metodu koristimo da bi popravili svojstva tla. Vrši se tako da se na površinu tla nasipava smjesa pijeska, organske tvari i hranjiva, do visine od 4 mm. Metodom topdresinga popunjavamo depresije u tlu, povećavamo propusnost tla i prozračnost terena, a ujedno unosimo i potrebna hranjiva.
Na manjim površinama smjesu nasipavamo ručno i metlom ili grabljama poravnamo površinu. Ta se metoda najčešće koristi kod tla koja imaju ph>7 (tla alkalične reakcije) i na glinastim tlima, gdje nasipavamo pijesak veličine granula od 0,06-2 mm. Organska tvar koju koristimo za nasipavanje (treset, kompost) ne smije sadržavati sjeme korova, a ako se koristi mora se prethodno sterilizirati.

VALJANJE

Valjanje tla se vrši kod same sjetve i kad trava naraste oko 2mm da bi učvrstili mladu travu koja je izašla klijanjem. Nakon sjetve valjamo laganim valjcima da bi pritisnuli sjeme uz sjetvenu posteljicu i tako uspostavili kapilaritet sjemena sa tlom da bi ono dobilo potrebnu vlagu za klijanje, jer bi se u protivnom sjeme osušilo. Na uporabnim travnjacima se izbjegava često valjanje, osim u rano proljeće kad se teren zbog mraza izdigne i tako razdvaja i trga korjenčiće trave od dubljih slojeva tla što izaziva propadanje trave. Takav teren povaljamo valjcima da bi trava opet uspostavila kontakt sa tlom i uspješno se održala i regenerirala u proljeće.

ZALIJEVANJE

Najveću količinu potrebne vode trava vuče iz tla. Međutim ukrasni travnjak treba puno više vode da bi se održao u dobrom stanju, a pogotovo u vrijeme velikih vrućina. Iz tog razloga na travnjacima provodimo dodatno navodnjavanje.

Postoje dva sustava navodnjavanja:
-Pokretni sustav navodnjavanja: Koristi se samo za izrazito ravne terene. U praksi se rijetko koristi.
-Stacionirani sustav navodnjavanja: Kod takvog sustava dovodne cijevi i same prskalice su ukopane u tlo, a pri uključivanju navodnjavanja prskalice iskoče van. Sustav je tako izveden da pokriva svaki kvadrat površine i postoji mogućnost samo uključivanja prskanja u točno određenom vremenu.

Općenito sve raspršivače je potrebno namjestiti u najfiniji položaj tako da ispuštaju samo vodenu maglicu. Travnjak je najbolje zalijevati u ranim jutarnjim ili kasnim poslije podnevnim satima. Sustave za navodnjavanje kod kojih postoji više mogućnosti navodnjavanja pogodnih za male površine moguće je naći u svakom bolje opskrbljenom vrtnom centru.
Asortiman se kreće od najjednostavnijih mlaznica kojima sami vršimo zalijevanje, pa sve do specijalnih raspršivača koji namješteni u određeni položaj impulsno raspršuju finu vodenu izmaglicu u svim smjerovima zalijevanja. Takav sustav je ujedno najpraktičniji i najpovoljniji. Travnjak je jednolično zaliven, utrošeno je manje vode, izbjegnuto je gaženje tla pri zalijevanju i potrebno vrijeme je svedeno na minimum.

RUŽE, "KRALJICE VRTA"

Ružu nazivaju kraljicom cvijeća. Došla nam je iz Kine i po njoj je cijela porodica biljaka dobila naziv Rosaceae. Pošto je kraljica cvijeća ne čudi što su je mnogi moćnici još u srednjem vijeku odabirali za obilježje svoga roda na njihovim grbovima. Ružu možete naći i u literaturi i likovnoj umjetnosti kao čestu temu. Prije se više vodila briga kako bi se postigao zadivljujući izgled, (i zanemaren je miris) no danas se više uzgajaju vrste koje mirišu i otporne su na bolesti.

Postoji preko 25000 vrsta ruža različitih boja, mirisa i oblika. Ruža voli sunčana i prozračna mjesta, a rastu na različitim vrstama tla, iako im najviše odgovara glinasto tlo. Postoje vrste kojima odgovara rast u sjeni. Kada je o zalijevanju riječ, ruže je potrebno zalijevati većim količinama vode koja će doprijeti u dubinu i na taj način postati dostupna korijenju u dubljim slojevima.

IZBOR MJESTA

Izbor prikladnog mjesta za sadnju ruža prvi je i možda najvažniji korak za uspješan uzgoj ruža. Ruže najbolje uspijevaju na otvorenom položaju, u ilovastom, dobro dreniranom tlu. Vole puno sunce i polusjenu, a duboka sjena im ne odgovara. Pokušajte naći ruži primjereno mjesto, i izbjegnut ćete velik broj mogućih problema. Posađene u zatvorenom vrtu, zaklonjene gustim biljem, na mjestu sa slabim strujanjem zraka, ruže su podložnije napadu bolesti. S druge strane, ne vole baš ni mjesta izložena propuhu, na prolazu između zgrada. Tamo gdje do njih dopire malo sunca, cvatnja ruža bit će slaba. Teška i slabo propusna tla mogu uzrokovati slab rast i s vremenom dovesti do truleži, a suviše propusna tla potencirat će probleme s ljetnim nedostatkom vode. Ipak, u svakom vrtu naći će se sunčano i otvoreno mjesto, možda uz ogradu ili pored terase, na kojem ruže mogu dobro uspijevati.

PRIPREMA TLA ZA SADNJU

Ruže su prilično dugovječne biljke - ako su posađene zdrave na odgovarajuće mjesto tu će ostati sljedećih 10, 20, možda i više godina. Zato ne treba žaliti truda i vremena u pripremi tla za sadnju. Poželjno je da ruže ne sadite na mjesto na kojem su unatrag posljednjih nekoliko godina rasle ruže. Za sadnju pojedinačnih grmova iskopajte rupe dubine dvije štihače i podjednako široke. Sadite li ruže na gredicu, prekopajte tlo do dubine dvije štihače, uklonite ostatke korova i korijenja, i primješajte tlu dosta prosijanog komposta. Dobro je ako možete nabaviti i zreli stajski gnoj, pa ga ukopati u tlo, u donji sloj. Ovakvo duboko prekopavanje nije potrebno ako ruže sadite u plodnu vrtnu zemlju, možda na mjesto gdje je prije (s uspjehom) uzgajano povrće. Na teškom tlu gredicu za ruže izdignite od okolnog terena, da osigurate bolju odvodnju, a zemlji dodajte nešto pijeska i dosta komposta. Na pjeskovitom tlu izaberite položaj pri dnu padine, gdje se najdulje zadržava vlaga nakon oborina, dodajte kompost i koju lopatu ilovaste vrtne zemlje, ako je možete nabaviti.

NABAVA SADNICA

Sadnice ruža u kontejnerima mogu se nabaviti, i posaditi bez velikog šoka za biljku, praktički cijele godine. No, glavnom sezonom za sadnju smatra se ipak razdoblje između studenoga i ožujka, kad to stanje tla dopušta, a temperature su iznad točke smrzavanja. U ovoj godini s okašnjelim početkom proljeća i travanj će biti prikladan za sadnju. Sadnice možete nabaviti u rasadnicima, cvjećarnicama, na vrtlarskim odjelima većih robnih kuća i na tržnicama. Najbolje je nabaviti ih u rasadniku, gdje su smještene u prikladnim uvjetima sve do trenutka kupnje. Dodatna prednost specijaliziranih rasadnika za uzgoj ruža jest bolji izbor sorata. Obratite pažnju na izgled i stanje sadnice. Sadnice koje su bile u zatvorenom prostoru do prodaje, znaju toplinom prodajnog mjesta biti potaknute na prerani rast izboja. Takve biljke mogu doživjeti velik stres kod iznošenja na otvoreno i sadnje dok je još prohladno vrijeme.

SADNJA

Na pripremljenoj gredici označite položaj svake biljke kolčićem. Razmak sadnje ovisi o bujnosti sorte: nekakva srednja vrijednost je pola metra, ali bujne grmolike ruže traže veći, a minijaturne ruže znatno manji razmak. Često se uz sadnicu nalazi kratka uputa s preporučenim razmakom sadnje. Sadnice izvadite iz paketa i dobro pregledajte. Odrežite oštrim škarama sve oštećene dijelove korijena, kao i mladice koje izbijaju ispod cijepnog mjesta. Temeljito obrežite ružu, uklonite sve slabe, zavinute i razgranate izboje, a ostavite tri ili četiri jača izboja skraćena na petnaestak centimetara, do pupa na vanjskoj strani izboja. Pola sata ili sat vremena prije sadnje stavite sadnice korijenjem u kantu vode (a možete zamutiti i rijetku kašu od vode, zemlje i komposta) i ostavite da se natapa. Iskopajte rupe dovoljno velike da u njih stane raširen korijen. Sadnice smjestite u sredinu rupe i lagano im raširite korijenje. Visinu sadnje odredite tako da cijepno mjesto bude u razini tla. Na korijenje stavite nekoliko šaka prosijanog komposta, zatim postupno dodajte prosijanu vrtnu zemlju. Kad zapunite pola rupe, malo prodrmajte biljku da se zemlja slegne, zemlju dobro utabajte, naspite ostatak, pa i to utabajte. Poslije sadnje ruže dobro zalijte.

ŽIVE OGRADE

KAKO SADIMO ŽIVE OGREDE

Zimzelene ograde formiraju se sadnjom biljnih sadnica u uzastopnom ili cik-cak nizu na dužini planiranog prostora, sa prekidima za prolaze, vrata ili druge potrebe. U svakom slučaju položaj i pravac žive ograde treba dobro isplanirati kako bi izbjegli situaciju da nam jednog dana predstavlja smetnju u vrtu. Obilježavanje pravca prostiranja buduće grade obavićemo jednostavno pomoću konopca i kolčića, ili još bolje vapnom. On će nam pomoći da pri kopanju i pripremi zemlje za sađenje održavamo približan smjer. Tek pri sadnji biljaka taj smijer ćemo bolje utvrditi konopcem. Priprema zemljišta je jednostavno rečeno kopanje jarka određenih dimezija. Dubina je oko 55 centimetara, ako je zemljište kvalitetno. Jedino ako je zemljište izuzetno siromašno, plitko i nepogodno kao baza za uspješni rast zimzelene ograde, treba kopati i do 30 cm dublje i taj prostor popuniti kvalitetnom zemljom pomješanu sa humusom, stajnjakom ili kompostom kao hranjivu rezervu.


Ukoliko postoji mogućnost, najbolje je kad se jarak iskopa u jesen a sadnja izvrši čim prođe snijeg. Mraz će usitniti zemlju, sadnja će potom biti lakša i uspješnija, a sljeganje zemlje bolje. Pred sadnju dno jarka treba pokriti stajnjakom u debljini oko 5-10 cm, ovisno od kvaliteta zemljišta. Na taj sloj gnojiva stavlja se obavezno prvi sloj zemlje pa tek onda postavljaju sadnice. Nikako ne smije doći u kontakt stajnjak sa žilama, jer je stajnjak kao gnojivo preagresivno za korjen biljaka. Stajnjak se znači postavlja iznad i ispod žila, nikako na njih direktno! Osnovno pravilo sadnje je posaditi sadnice mnogo ranije od kretanja vegetacije. Što ranije – to bolje. Ne treba čekati tople proljetne dane već to učiniti negde između studenog i ožujka. U tom periodu, svaki dan bez mraza i snježnog pokrivača dobar je za sadnju svih sadnica pa i ovih za zimzelenu ogradu.


To je period kada biljke miruju i kada najbolje podnose vađenje i sađenje a sa druge strane, posađenoj biljci treba ostaviti jedan period u kome će se zemlja oko korjena dobro i prirodno slegnuti otapanjem snjega, kiša ili pod utjecajem obilnog zaljevanja. Za zimzelene vrste vrijedi pravilo da sadnice moraju poslje sadnje učvrstiti. Ta preporuka nije slučajna. Kako zimzelena sadnica ima priličnu zelenu masu, a korjenov sustav još nije “srastao” sa zemljištem, vjetar je može lako nagnuti tako da nam ograda ubrzo postane “pijana”. Zato svaku sadnicu treba učvrstiti kolčićem ili na krajevima ograde postaviti čvrste stupove, između njih zategnuti čeličnu žicu (na dvije trećine visine sadnice), a potom svaku sadnicu lagano vezati uz tu žicu.

Sadnicu ne treba rezati poslije sadnje kako se to inače obavezno čini sa listopadnim sadnicama. To se čini tek u punoj vegetaciji i nema potrebe da se to čini u godini sadnje već tek naredne godine, početkom ljeta. Ako su sadnice neujednačene visine, ili općenito neujednačenog razvoja, sadnju obavljati tako da se udružuju razvijene sa razvijenima a slabe sa slabima, nepreporuča se saditi ih naizmjenično. Selekciju ne vršiti samo po visini. Često je bitnije kako je razvijen korjen i debljina stabla, a ne visina biljke.

Zaljevanje je mjera za sve vrste koje sadimo, ne samo tog proljeća već i čitavog ljeta, sve dok osjećamo da je ograda ovisna, da je slaba, da se nije pokrenula u rastu. Znači, cijele te godine nakon sadnje ne smijemo dozvoliti da se zemljište osuši, ponajmanje da se stvaraju pukotine. Protiv tih pukotina borimo se ne samo zaljevanjem, već i češćim okopavanjem. Također, tokom godine nesmijemo dozvoliti da se oko sadnica pojave trava i korov.

OGRADA OD KAMENIH POSUDA ZA CVIJEĆE

KAMENE POSUDE ZA CVIJEĆE ČINE ČVRSTE I ŠARENE STEPENICE

Poneki hobi vrtlar voli ravnu površinu. No ravno se neće baš svakome svidjeti; ako vam je vrt na nizbrdici ili ako ste sami napravili male brežuljke tada nećete moći zaobići multifunkcionalne kamene posude za vrtno cvijeće. Pomoću BAUHAUS opločnika i kamenih posuda za cvijeće Vaš vrt može postati prekrasan krajolik s čarobnim brežuljcima i padinama.
S kamenim će posudama svaki hobi vrtlar dobiti ideje i maštovito osmisliti čvrste stepenice, nagibe i strmine u raznim bojama. Čvrste zato što će ih opločnici poduprijeti i stabilizirati, a šarene zato što će na najmanjoj mogućoj površini biti moguć najveći izbor šarenog cvijeća.
Priprema za postavljanje vrtnih kamenih posuda vrlo je jednostavna. Iskopajte oko 40 cm površinskog sloja zemlje. Zatim na to nanesite oko 15 cm debeli sloj zaštite od mraza (grubljeg ili sitnog šljunka) i zatabajte ga kako bi bio nepropustan. Na to slijedi 10 cm debeli sloj vlažnog betona na koji će se postaviti najdonji red kamenih posuda prema budućoj visini i smjeru rasta biljaka. Najdonji red kamenih posuda bi gotovo do polovice trebao biti u zemlji.
Ako je teren u lošem stanju i ako ste planirali zid viši od jednog metra preporučuju se temelji koji su otporni na mraz. U tom bi slučaju dubina za temelje bila 80 cm, a sloj betona najmanje 20 cm. Kod presađivanja biste morali ostaviti razmake od najmanje 5 mm (nikako manje!) Na taj se način usklađuju mjere kamenih posuda koje su uvjetovane načinom proizvodnje. Gornje redove sada možete postaviti na suho. Eventualne razlike u visini lako možete izravnati žbukom ili pijeskom. Red kamenih posuda uvijek će biti čvrst i siguran ako ste posude jednu do druge slagali na taj način da utori točno sjedaju jedan na drugi. Kako biste spriječili oštećenja od mraza ili ustajale vode u posudama, napunite njihovu unutrašnjost do barem jedne trećine lavom, šljunkom te vrstom tla odnosno zemlje na kojoj gradite cijelu konstelaciju. Cijela će konstelacija biti posebno stabilna budete li ju nadopunjavali u slojevima. U osmišljavanju vrtnih konstelacija sa cvijećem Vaša mašta nema granica.

Primjeri za postavljanje kamenih posuda u konstelaciju s biljem

Na slici je prikazano obično postavljanje kamenih posuda u formi terase. Jedna kamena posuda ima mjere 41 x 36 cm, visine 20 cm.

Stepenasta konstelacija od kamenih posuda za cvijeće. Posude možete naći u BAUHAUS-u u tri različite veličine: klasična 50 x 40 cm, visina 30 cm; niska 50 x 40 cm, visina 25 cm; i mala 35 x 28 cm, visina 20 cm

Na našem primjeru na slici možete vidjeti s kakvim pomakom možete postavljati stepenice odnosno dvostruke stepenice.
prijevod gornjeg dijela slike: primjer postavljanja pri nagibu zida od 80° odnosno 70°