ŽIVE OGRADE

KAKO SADIMO ŽIVE OGREDE

Zimzelene ograde formiraju se sadnjom biljnih sadnica u uzastopnom ili cik-cak nizu na dužini planiranog prostora, sa prekidima za prolaze, vrata ili druge potrebe. U svakom slučaju položaj i pravac žive ograde treba dobro isplanirati kako bi izbjegli situaciju da nam jednog dana predstavlja smetnju u vrtu. Obilježavanje pravca prostiranja buduće grade obavićemo jednostavno pomoću konopca i kolčića, ili još bolje vapnom. On će nam pomoći da pri kopanju i pripremi zemlje za sađenje održavamo približan smjer. Tek pri sadnji biljaka taj smijer ćemo bolje utvrditi konopcem. Priprema zemljišta je jednostavno rečeno kopanje jarka određenih dimezija. Dubina je oko 55 centimetara, ako je zemljište kvalitetno. Jedino ako je zemljište izuzetno siromašno, plitko i nepogodno kao baza za uspješni rast zimzelene ograde, treba kopati i do 30 cm dublje i taj prostor popuniti kvalitetnom zemljom pomješanu sa humusom, stajnjakom ili kompostom kao hranjivu rezervu.


Ukoliko postoji mogućnost, najbolje je kad se jarak iskopa u jesen a sadnja izvrši čim prođe snijeg. Mraz će usitniti zemlju, sadnja će potom biti lakša i uspješnija, a sljeganje zemlje bolje. Pred sadnju dno jarka treba pokriti stajnjakom u debljini oko 5-10 cm, ovisno od kvaliteta zemljišta. Na taj sloj gnojiva stavlja se obavezno prvi sloj zemlje pa tek onda postavljaju sadnice. Nikako ne smije doći u kontakt stajnjak sa žilama, jer je stajnjak kao gnojivo preagresivno za korjen biljaka. Stajnjak se znači postavlja iznad i ispod žila, nikako na njih direktno! Osnovno pravilo sadnje je posaditi sadnice mnogo ranije od kretanja vegetacije. Što ranije – to bolje. Ne treba čekati tople proljetne dane već to učiniti negde između studenog i ožujka. U tom periodu, svaki dan bez mraza i snježnog pokrivača dobar je za sadnju svih sadnica pa i ovih za zimzelenu ogradu.


To je period kada biljke miruju i kada najbolje podnose vađenje i sađenje a sa druge strane, posađenoj biljci treba ostaviti jedan period u kome će se zemlja oko korjena dobro i prirodno slegnuti otapanjem snjega, kiša ili pod utjecajem obilnog zaljevanja. Za zimzelene vrste vrijedi pravilo da sadnice moraju poslje sadnje učvrstiti. Ta preporuka nije slučajna. Kako zimzelena sadnica ima priličnu zelenu masu, a korjenov sustav još nije “srastao” sa zemljištem, vjetar je može lako nagnuti tako da nam ograda ubrzo postane “pijana”. Zato svaku sadnicu treba učvrstiti kolčićem ili na krajevima ograde postaviti čvrste stupove, između njih zategnuti čeličnu žicu (na dvije trećine visine sadnice), a potom svaku sadnicu lagano vezati uz tu žicu.

Sadnicu ne treba rezati poslije sadnje kako se to inače obavezno čini sa listopadnim sadnicama. To se čini tek u punoj vegetaciji i nema potrebe da se to čini u godini sadnje već tek naredne godine, početkom ljeta. Ako su sadnice neujednačene visine, ili općenito neujednačenog razvoja, sadnju obavljati tako da se udružuju razvijene sa razvijenima a slabe sa slabima, nepreporuča se saditi ih naizmjenično. Selekciju ne vršiti samo po visini. Često je bitnije kako je razvijen korjen i debljina stabla, a ne visina biljke.

Zaljevanje je mjera za sve vrste koje sadimo, ne samo tog proljeća već i čitavog ljeta, sve dok osjećamo da je ograda ovisna, da je slaba, da se nije pokrenula u rastu. Znači, cijele te godine nakon sadnje ne smijemo dozvoliti da se zemljište osuši, ponajmanje da se stvaraju pukotine. Protiv tih pukotina borimo se ne samo zaljevanjem, već i češćim okopavanjem. Također, tokom godine nesmijemo dozvoliti da se oko sadnica pojave trava i korov.